Besplatno · Savjeti

Savjeti za muzičare

Ovo su stvari koje sam naučio po šatorima, restoranima i klubovima, i koje predajem u Kursu v3. Ovdje je ono najbitnije, ukratko.

Svirka počinje prije nego što zasvirate

Jednom za sva vremena da riješimo ovaj problem: svirka se ne ocjenjuje samo po tome kako svirate. Vlasnik lokala, tonac i kolege pamte i kad ste došli, s čim ste došli i kako ste se ponašali.

Dođite na vrijeme, a to znači barem 30 do 60 minuta prije dogovorenog termina. Ko stigne u zadnji čas ili zakasni na tonsku probu, odmah ostavlja sliku nekoga ko posao ne shvata ozbiljno.
Opremu provjerite kod kuće, a ne na bini. Neispravan kabl ili oprema koju niste testirali je recept za katastrofu, zato uvijek imajte rezervne kablove i kopiju svojih setova na USB-u.
Konobari, tonci i vlasnici lokala su Vaši saveznici. Kad se prema njima odnosite s poštovanjem, oni će Vam pomoći kad nešto pođe po zlu, a prije ili kasnije uvijek nešto pođe po zlu.
Piće za opuštanje nije problem, ali sviranje pod uticajem alkohola jeste. Greške se tada množe, ljudi koji su došli i zbog Vas to vide, a kolege koje imaju imalo pameti počnu Vas drugačije gledati.

Ništa od ovoga ne traži talenat, traži samo malo discipline, i baš zato Vas izdvaja od drugih. Cijela lekcija, sa svih 10 pravila ponašanja na svirkama, je u Kursu v3, Sekcija 9.

Kurs v3, Sekcija 9

Publika je došla zbog muzike

Možete svirati besprijekorno, a da ljudi ipak odu ranije kući. E sad, razlog najčešće nije u prstima, nego u tome kako se odnosite prema ljudima ispred sebe.

Pauze između pjesama neka budu kratke. Ljudi su došli slušati muziku, a ne duge monologe, i kad muzika predugo stane, energija padne, a lokal gubi goste.
Jačinu prilagodite prostoru. Ako ljudi za stolom moraju vikati da bi progovorili par riječi, preglasni ste, a ako imate tonca, slušajte njegova uputstva.
Čak i kad svirate pozadinski, podignite pogled s dirki. Kontakt očima i povremeni osmijeh znače više nego što mislite, a gledanje samo u pod ili u instrument ljude udaljava.
Kad neko naruči pjesmu koju ne znate, ostanite kulturni i ljubazni. Ti ljudi su došli da provedu veče i potroše svoj novac, i od njih živite.
Ako kolega pogriješi, ne pokazujte to pred publikom. Nasmijte se, nastavite dalje, a sve ostalo riješite diskretno poslije svirke, jer niko nije došao gledati svađu u bendu.

Pazite ovako: ovo su stvari koje možete promijeniti već od sljedeće svirke, bez dodatnog vježbanja. Cijela lekcija, s još primjera iz prakse, je u Kursu v3, Sekcija 9.

Kurs v3, Sekcija 9

Kako brzo odrediti tonalitet pjesme

Mnogo klavijaturista pusti pjesmu i odmah krene nasumično tražiti po dirkama. Tonalitet se ne pogađa, nego se traži po redu, i za to ne treba apsolutni sluh, nemam ga ni ja.

Slušajte foršpil i pratite gdje harmonija miruje, gdje akord dugo „leži“ bez promjene. To mjesto Vam najčešće otkriva gdje je kuća pjesme.
Prebrojite koliko se akorda vrti u krugu strofe ili refrena. Većina naših pjesama ima predvidljiv krug od 3 do 4 ključne promjene, i kad to znate, posao je već dobrim dijelom gotov.
Pustite glas ili falset da uhvati melodiju, pa tek onda tražite taj ton na dirkama. Sad će neko reći: ja ne znam pjevati. Ne morate, bitno je samo da pogodite visinu, a ljepota glasa ovdje nikog ne zanima.
Slušajte boju kruga: vuče li na otvoreni, vedri dur ili na zatvoreni, sjetni mol. Primjera radi, u C duru akord C daje stabilnost, F nadanje da će se nešto promijeniti, a G tenziju koja traži povratak kući.
Na kraju provjerite: pustite pjesmu u pozadini i odsvirajte skicu akorda. Ako se sve poklapa bez iskakanja i ako progresija prirodno vuče da se razriješi na 1. stupanj, tonalitet je zaključan, i to je to.

U početku će Vam za to trebati par minuta po pjesmi, a s vremenom par sekundi, neko brže, neko sporije, ali svako dođe do toga. Cijela lekcija, s primjerima na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 5.

Kurs v3, Sekcija 5

Kako samostalno skinuti foršpil na sluh

Foršpil je ono po čemu publika prepozna pjesmu u par sekundi, i baš zato najviše muči svakog ko skida na sluh. Problem je najčešće u tome što se krene na dirke prije nego što se foršpil zaista čuje.

Prije nego što dotaknete instrument, preslušajte foršpil nekoliko puta, sve dok ga ne možete otpjevati u glavi bez greške. Ako ga ne možete otpjevati, teško da ćete ga tačno odsvirati.
Odredite takt i ritmička trajanja. Kad znate gdje pada koji naglasak, tonove grupišete u fraze, a ne u gomilu nasumičnih dirki.
Nađite ton oko kojeg se sve vrti, najčešće je to tonika, srce foršpila. Pogodite ga glasom ili falsetom, pa ga tek onda potražite na klavijaturi.
Usporite snimak po potrebi i učite frazu po frazu. Kratke dionice sprječavaju konfuziju, a ono što ste skinuli zapamtite prije nego što krenete dalje.
Kad prepoznate skalu, izbor mogućih tonova se drastično smanji. E sad, tek tada riješite prstored, jer bez dobrog prstoreda foršpil nikad neće zvučati tečno pri punoj brzini.

Na početku će ići sporo, to je normalno, a svaki sljedeći foršpil ide brže jer uho uči iz svakog prethodnog. Cijela lekcija, s primjerima na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 5.

Kurs v3, Sekcija 5

Kako pronaći akorde u pjesmi po sluhu

Akordi po sluhu nisu magija, nego postupak. Ide se odozdo prema gore: najprije bas, pa tek onda akord iznad njega.

Podijelite klavijaturu: lijevo bas, desno neka mirna podloga, slow strings ili el. piano. Tako lijevom rukom tražite bas, a desnom odmah provjeravate akord.
Slušajte na pravim zvučnicima ili studijskim slušalicama. Kako ćete čuti bas ako ga zvučnik telefona fizički ne može izbaciti? Nema teoretske šanse.
Pratite bas tonove u početnoj frazi i njihov ritam. Kad se bas pomjeri, pitajte se za koji interval je otišao, i tu se vidi koliko je bitno da ste prije toga istrenirali intervale po sluhu.
Kad znate bas, odredite kvalitet akorda iznad njega, dur ili mol. Dur zvuči otvorenije, mol sjetnije, i to s vremenom čujete bez razmišljanja.
Testirajte uz original i idite frazu po frazu. Numerali Vam tu mnogo pomažu, jer se naše pjesme vrte po poznatim progresijama, a samo ono što „strši“ van tonaliteta učite napamet.

Ko zna prebrojati do 8, taj je naučio harmoniju, ostalo je pitanje vježbe i strpljenja. Cijela lekcija, s primjerima na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 5.

Kurs v3, Sekcija 5

Kako svirati pjesmu u drugom tonalitetu

Pjevač kaže: ajde ovo malo niže. Ko je pjesmu naučio samo po dirkama, tu se zaledi, a ko razmišlja po stupnjevima, prebaci je za par sekundi.

Prije prebacivanja odsvirajte pjesmu po originalu, onako kako ste je naučili. Tako struktura ostaje svježa u memoriji, a stara tonika Vam je u uhu.
Razmišljajte u numeralima, a ne u imenima akorda. Ako se u G molu vrti Gm, Cm, F i B, isti taj krug u A molu je Am, Dm, G i C, isti stupnjevi, samo druge dirke, jel tako?
Prije nego što zasvirate, stvorite osjećaj za novu toniku: odsvirajte tonični akord nekom podlogom, strings ili el. piano, i pustite da Vam sjedne u uho.
Foršpil prenosite po tonovima skale, ne po dirkama. Ako je u starom tonalitetu krenuo od 3., 4. i 5. tona skale, u novom kreće od istih stupnjeva, samo se morate dobro snalaziti u novoj skali.
Ne morate vježbati svaku pjesmu u svih 12 tonaliteta. Pratite odakle se kod nas koja pjesma inače pjeva i tu tražite zlatnu sredinu, a sve preko toga je korisno, ali mukotrpno i dugotrajno.

Kad shvatite da je pjesma niz stupnjeva, a ne niz dirki, novi tonalitet prestaje biti problem i postaje samo nova adresa za istu pjesmu. Cijela lekcija, s primjerima na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 5.

Kurs v3, Sekcija 5

Kako pratiti pjevače u strofi i refrenu

Česta greška kod klavijaturista koji tek počinju svirati s pjevačem je da cijelu strofu i refren sviraju melodiju zajedno s njim. Pjevač tada gubi svoju liniju, a pjesma ništa ne dobije.

Ne svirajte melodiju strofe i refrena stalno. Ponekad može, ali kad je konstantno, smeta vokalu dok radi svoj posao.
Umjesto melodije, svirajte akorde ili ritmičke akorde nekom blažom bojom: el. piano, slow strings, pad. Pratnja treba da nosi pjesmu, a ne da je gura.
Kad osnova sjedi, desnom rukom probajte naprednije akorde s istom tonikom i tercom, septakorde ili nonakorde. Dozirajte ih, da se ne izgubi harmonski smisao pjesme.
U pauzama vokala ubacite lagana popunjavanja. Primjera radi, u G molu tonovi 2, 3 i 7 skale, to jest A, B i F, lijepo zvuče uz tonični akord.
Ako ipak vodite melodiju, vodite je alternativno: krećite se po skali i zadržavajte se na ključnim tonovima akorda iz lijeve ruke, u G molu od G, preko terce B, do kvinte D. Tako ste prisutni, a pjevača ne zbunjujete.
Prolaznice pred refren i prelaze na viši ritmički nivo, recimo s 2. na 3. varijaciju aranžera, skinite iz originala.

Dobar pratilac se prepozna po tome što se uz njega lako pjeva, a do toga se dolazi svirku po svirku. Cijela lekcija, s primjerima na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 5.

Kurs v3, Sekcija 5

Kako pravilno koristiti oktavske registre

Po visini tonova, više nego po brzini prstiju, prepozna se amater od nekoga sa iskustvom. Ko skače po oktavama bez plana, zvuči neuredno i s najboljim zvukovima.

Postavite split point tako da 2 oktave lijevo idu aranžeru, a sve desno solu i pratnji. Tako svaka ruka ima svoj prostor i ruke ne smetaju međusobno.
Upoznajte prirodnu visinu svake kategorije boja. Strings, harmonike, leadovi i duvači imaju svoj registar gdje zvuče najljepše, a isto važi i za pratnju: el. piano, piano, slow strings, padovi, bells.
Koristite obrtaje akorda da najviši ton pri promjeni akorda ne skače drastično. Recimo, iz C dura u F dur ne morate seliti cijelu ruku, dovoljno je preći u obrtaj u kojem ton C ostaje na mjestu.
Ne skačite s bojama pratnje po različitim oktavama. Sad će neko reći: lakše mi je sve svirati u osnovnom položaju. Nije lakše, to mehaničko sviranje traži puno više fokusa nego obrtaji, samo ste na njega navikli.

Ovo se ne savlada preko noći, ali kad uho čuje razliku, više se ne vraća na staro. Cijela lekcija, s primjerima na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 5.

Kurs v3, Sekcija 5

Kako zvučati „skuplje“ i modernije

Ista pjesma, isti tonalitet, isti aranžer, a neko zvuči skuplje i modernije. Razlika najčešće nije u cijeni instrumenta, nego u par detalja koji se mogu naučiti.

Popunjavanja na el. klaviru obogatite akordima pozajmljenim iz melodijskog mola. Recimo, u C molu ponekad umjesto F mola uzmite F dur, i odmah se čuje ta modernija boja.
Strings arpeggio s durske paralele prema molskoj tonici, recimo s Eb prema Cm, zvuči jako lijepo, ali ga ritmički izračunajte unaprijed, da „legne“ tačno na onaj Cm koji se očekuje.
U prelazu akorda probajte slide ili glide s tona na ton. Iz Cm u F, na primjer, kliznite s tona C na ton A, koji je terca u F7.
Oštrijim solo stringsom ritmički sjeckajte tonove na akordima. To služi kao ritmička klackalica i daje pjesmi pokret.
Hromatski „lick“, to jest ritmički spust, zavisi od skale u kojoj ste. Njega je najbolje vidjeti i čuti na klavijaturi, jer na papiru ne znači mnogo.

Ništa od ovoga nije rezervisano za velike majstore, traži samo uho i malo strpljenja, a razlika se čuje već na sljedećoj svirci. Cijela lekcija, s primjerima na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 5.

Kurs v3, Sekcija 5

Izbor boja i zvukova za sve dijelove pjesme

Klavijatura ima more zvukova, i baš zato je lako pretjerati. Dobar izbor boja ne znači svirati što više, nego znati šta je čije mjesto u pjesmi.

Ne petljajte se kolegama u posao. Ako u bendu imate gitaristu ili harmonikaša, nek svako svira svoj instrument i nek svako zaradi svoje pare.
Za strofe i refrene birajte podlogu koja pokriva više stvari, prosviravanje, razlaganje i ritmičko sviranje, kao što je el. klavir. Neka bude konkretna i diskretna istovremeno, nikako napadna.
Za foršpil u dosta naših molskih pjesama, zavisno od žanra, možete svirati u tercama ako Vas niko ne upotpunjava. Ako u bendu ima neko ko pouzdano drži tercu uz Vas, podijelite se i svirajte zajedno.
Brass i oštrije instrumente čuvajte za prolaznice i ritmička prosviravanja. Dozirajte ih, jer ono što zvuči moćno u prolaznici dosadi kad svira bez prestanka.
Ako nema gitariste, lead boje su Vaše. Za sve ostalo važi isto pravilo: ne trpajte se tamo gdje Vam nije mjesto.

Kad naučite slušati cijeli bend, a ne samo sebe, boje se bukvalno biraju same. Cijela lekcija, s primjerima na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 5.

Kurs v3, Sekcija 5

Plan vježbanja za 30 dana

Najveći problem kod vježbanja nije nedostatak vremena, nego nedostatak plana. Sjednete za klavijaturu, malo svirate ovo, malo ono, i poslije mjesec dana ne znate da li ste uopšte napredovali.

Svaki dan ista struktura, oko 45 minuta, sve pod metronomom i sa obje ruke. Ne birate šta Vam se danas vježba, nego radite po planu, i to je to.
Počnite skalama, dur, mol i harmonski mol, kroz 2 oktave. To je zagrijavanje i za prste i za uho.
Prije akorda probudite prste repeticijama, prst po prst, da svaki dobije snagu i brzinu. Poslije toga idu akordi svih osnovnih vrsta, od dura i mola do septakorda, kroz različite oktavne pozicije.
Numerali na svih 12 tonova su vježba koja se najviše isplati na svirci, jer Vas uči da harmoniju nađete brzo, u bilo kom tonalitetu.
Metronom postavite na tempo u kojem svirate čisto, a ne brzo, jer se i greška koju ponavljate iz dana u dan isto tako zapamti. A brzina? O tom potom, ona dođe sama kad prsti zapamte pokret.

Poslije 30 dana ne očekujte čudo, ali očekujte prste koji slušaju i ruke koje rade nezavisno, a to je temelj svega ostalog. Cijeli plan, sa svih 7 vježbi pokazanih na klavijaturi, je u Kursu v3, Sekcija 2.

Kurs v3, Sekcija 2

Još besplatno

Besplatne lekcijeLekcija 1 iz Kursa v3 i iz Kursa v2, cijele, i primjeri pjesama.Kvizovi i igreDur ili mol, intervali i akordi po sluhu, predznaci, numerali, takt po sluhu: igrajte se i učite.Motivacija muzičarimaZa dane kad ne ide, kad mislite da je kasno ili da nemate talenta.RepertoariBlokovi pjesama za svirke: rumba blok, narodni, kola, zabavni... jedna ispod druge.Modeli klavijaturaKorg, Roland i Yamaha, aranžeri i solo klavijature: godina i ono najbitnije.Alati za muzičareMetronom, transpozer akorda i kvintni krug, odmah u pregledniku.Besplatne matriceMatrice za vježbu sviranja preko, da osjetite kako zvuči svirka.